“Kada bi se moj život mogao produžiti, posvetio bih pedeset godina proučavanju Knjige promena i onda možda više ne bih pravio velike greške.”- Konfučije
Sa Ji Đingom sam se prvi put susrela tokom devedesetih godina prošlog veka. Reč je o Esotherijinom izdanju Kroulijevog (Alister Crowley) Yi Jing, iz 1990. godine. To je, zapravo Legeov prevod (James Legge) iz 1882. godine, dopunjen komentarima A.Kroulija i Marsela Mote. Za pravog autora Knjige promena smatra se Fu Hsi, legendarni kineski vladar iz III veka pre nove ere. Misli se da je on, na kornjačinom oklopu otkrio rasporede osam trigrama koji sačinjavaju 64 heksagrama. Kasnije je, tumačenje tih heksagrama, njihov naziv i raspored, ustanovio Kralj Ven, tokom svog boravka u zarobljeništvu, gde je poslat po naredbi tadašnjeg tiranina Džou Hsina. Tumačenja Kralja Vena predstavljale su monumentalni dodatak drevnim heksagramima, jer su u njima elementarne sile prirode dovedene u vezu sa oblastima trgovine, politike i društvenih odnosa. Nakon puštanja iz zarobljeništva, kralj Ven ubrzo umire, a njegov rad nastavlja stariji sin Den, abdiciravši u korist svog mladjeg brata Vua, koji je, nekoliko godina kasnije uspeo da svrgne sa vlasti Džou Hsina i tako tokom dugih godina donese Kini veliki prosperitet, toliki da je pokojni Ven od istoričara posthumno dobio titulu Kralja.